Od prvog dana je jasno šta je poenta protesta u centru Glavnog grada, smjena vlasti nije sigurno. Gospoda mitingaši su do sad, valjda, već naučili da se vlast osvaja preko izbora, a ne preko šatora. Loše prikrivena priroda protesta, suviše amaterski odglumljen opšte narodni protest, sa desetinama zastava stranih država i samo dvije koje predstavljaju zvanična državna obilježja. Od prvog trenutka protesta surova je istina da su ovo protesti protiv crnogorskog naroda, protiv države Crne Gore, protiv stanovnika Podgorice, protiv crnogorske pravoslavne crkve, protiv crnogorskog jezika, protiv crnogorske himne, protiv crnogorske zastave i grba. To su protesti protiv crnogorskog nacionalnog identiteta i crnogorske suverenost, to su protesti protiv svega crnogorskog, naprednog i evropskog. Zato i ne čudi što na njima ima više šatora nego demonstranata. Znaju to građani pa zato i ne podržavaju takve retrogradne i anti državne oblike protestvovanja. Ne žele stanovnici Glavnog grada, a ni ostatke države, da budu dio šovinističkih pjesama, nacionalističkih parola i uvredljivih povika. Neki se, izgleda, ne mogu ni na svojim greškama iz prošlosti naučiti.

A šta sve trpe Podgorica i Crna Gora vidimo svi koji živimo ovđe. Sem konstantne blokade glavnog gradskoj jezgra na kojem je rašireno par stotina šatora sa isto toliko demonstranata, sa tendencijom smanjenja broja protestanata, trpi privreda Podgorice, trpe građani Podgorice, trpe prevoznici, gradske službe, službe hitne medicinske pomoći. Trpe svi koji se nađu u gradu koji je poznat kao otvoren za sve ljude bez obzira na vjeru i naciju, bez obzira na političku i ideološku pripadnost. Trpe svi oni jer ne žele da podrže proteste protiv svoje domovine, protiv svoga grada, protiv svoje slobodarske tradicije, protiv čojstva i junaštva naših predaka, protiv slavne istorije, protiv sigurne evropske budućnosti. To su protesti ne protiv Vlade i za nove izbore, nego protiv NATO članstva Crne Gore, zato i čudi da se to skriva od javnosti.