Izgradnja autoputa –najveći prioritet Crne Gore uz ulazak u Nato savez
Dugo očekivana izgradnja autoputa, prema najavama iz Vlade Crne Gore, se približava svom početku, a samim tim i rasprave u stručnoj i laičkoj javnosti se pojačavaju, kao i obično političari preuzimaju ulogu dežurnih sudija koji će odrediti da li je autoput isplativ ili nije. Činjenica je da je Crna Gora jedina država u Regionu bez i jednog izgrađenog kilometra modernog autoputa, što je svrstava u zemlje sa vrlo niskim nivoom elastičnosti logističkih karakteristika i značajno uvećava troškove transporta roba iz Crne Gore ka inostranstvu i obratno. Mjereno logističkim parametrima više košta kilometar transporta kroz Crnu Goru, postojećim brdskim regionalnim putevima, jer mi i nemamo prave magistralne saobraćajnice, nego deset do dvadeset kilometara autoputem. To najbolje znaju distributerske i trgovačke kompanije koje uvećavaju cijene proizvoda koje plasiraju u Crnoj Gori za mnogo viši iznos nego što je to mjereno po kilometru puta potrebno kako bi obezbijedili pozitivno poslovanje. A sve to zbog faktičkog stanja sa kojim se susrijeću da im za prelazak par stotina kilometara nekad treba i cijeli dan, što je posebno evidentno u zimskom periodu kada se prohodnost puteva nalazi na graničnom nivou bezbjednosti i operativnosti. Kada se tome dodaju i velika ljetnja zagušenja, praćena ogromnim količinama zagađenja koje generišu učesnici u saobraćaju, dobija se jedna slika sumorno oslikane naše saobraćajne infrastrukturne stvarnosti. Taj realizam nije ni u kom slučaju faktor koji podstiče strane turiste da dolaze u naše zimske i ljetnje centre, nego ih dodatno demotiviše, da nas izbjegavaju ili da ne prave ponovne posjete, najčešće poučeni iskustvom dugog putovanja i rizika bezbjednosti na putevima. Ako, pogledamo da su sa istočne i zapadne strane naši susjedi izgradili autoputeve do naših granica kojima, a to je posebno slučaj sa Hrvatskom, dolazi najveći broj turista koristeći upravo njihovo postojanje i udobnost koju pružaju. Crnogorski autoput neće donositi idealnu mogućnost da se od putarine isplaćuje i da se otplaćuje kreditni aranžman, ali će donijeti cijeli niz direktnih i idirektnih koristi, kako centralnom i naročito sjevernom regionu,ali i cjelokupnoj privredi, jer će nas svrstati u red zemalja koje imaju kvalitetne i sigurne saobraćajnice. Možemo se opredijeliti za model povećanja poreza na dobit sa postojećih devet posto na visinu koja je dovoljna da ne opterećuje privredu ali omogućava bolju i bržu otplatu kredita za izgradnju autoputa. Bezbroj je varijanti i sve one nude više ili manje snažne argumente u korist izgradnje autoputa, pa je samo potrebno stručno i hrabro ući u izbor one koja je najpogodnija za nas.
U javnosti se pominju, a i miješaju se termini, isplativost i ekonomska opravdanost investicije, a to su dva suštinski različita pojma. Prvi se zasniva na poređenju prihoda i rashoda, a drugi na poređenju koristi i troškova. Ukoliko se putarina ne naplaćuje, nema prihoda, pa je rentabilnost jednaka nuli. To,međutim, ne govori ništa o opravdanosti takvog autoputa,jer autoputevi u Nemačkoj su nerentabilni, budući da se ne naplaćuje putarina, ali su i te kako opravdani, budući da je gustina saobraćaja veoma visoka. Nećemo i ne možemo se porediti sa Njemačkom, ali moramo usvojiti neka znanja pa na osnovu njih argumentovano zastupati neke hipoteze, bez primjesa političkih i ideoloških preferencija. Nećemo porediti Crnu Goru sa Švajcarskom, u kojoj ima oko 2000 km autoputeva, što joj daje značaj jedne od primarnih tranzitnih država i regija u Evropi, nećemo komparirati naše privrede i visine BDP-a, ali moramo uporediti značaj koji za obje države ima autoput. Crna Gora bez autoputa će ostati jedna lijepa planinska država, daleko od očiju i ruta tranzita velikih privrednih sistema i ulagača, a posebno motorizovanih turista koji su dominantni u strukturi individualnih i porodičnih posjeta našim turističkim centrima.Nikako se ne smijemo ponositi prihodom od turizma koji je u 2013.g.iznosio nešto više od 700 miliona eura nego ga treba porediti sa našom susjednom državom Hrvatskom,gdje je premašio 7 milijardi eura.Ne smije ostati Crna Gora sa sve gorim postojećim ruiniranim putevima, koji samo odnose ljudske živote bez mogućnosti da se tu nešto drastično promijeni u narednim godinama, a ako neko ima recept da se postojeća putna infrastruktura popravi na nivo koji je bezbjedan i funkcionalan, a smanjuje dobar dio postojećih logističkih troškova, neka javno istupi sa tom idejom i neka je dokaže.
Prisjetimo se samo kako je od dijela dežurnih kritičara komentarisana i osporavana ideja izgradnje tunela Sozina i kako nam je najavljivan kolaps budžeta i slom ekonomskog sistema, ako se pristupi izgradnji ovog projekta. Međutim, danas se pokazuje u kojoj je mjeri to bilo pogrešno i neutemeljeno razmišljanje i potvrđuje se ispravnost investicije u jedan ovakav infrastrukturni objekat.
Liberalna partija izražava duboko žaljenje što nije bilo političke hrabrosti za gradnju prvog našeg autoputa 2009.g. kada je i organizovan svečani početak,jer bi Crna Gora danas izgledala potpuno drugačije i sa daleko većom perspektivom za život.Isto tako pružamo punu podršku najavljenoj izgradnji,koju ništa ne smije spriječiti, uz uslov da se izvodi u skladu sa zakonskim propisima i da se poštuju svi predviđeni ekološki i ekonomski parametri koji su inače i standard u izgradnji u zemljama EU.
Predsjednik Liberalne partije Crne Gore
Andrija Popović