Svi smo mi Draginja, Damir, Ervin, Fatmir i Nik i ovo nas se svih tiče
Mene je sramota dragi građani i građanke Crne Gore. Sramota i stid. Od kako znam za sebe znam za ovo parče kamena i komad neba i volim ga više nego što ću ikad išta voljeti. Tu sam vazda bio svoj na svome. Zapravo, do večeras. Ne mogu da se otmem utisku da sam zalutao u neku drugu zemlju, na neku drugu teritoriju, u neko drugo vrijeme, vrijeme 90ih. Ko su ovi ljudi što šire mržnju i što su došli, osim da nas dijele? Što diraju naše, kad mi nećemo njihovo, nama je naš kamen dobar i nije nam nebo niđe plavo ko ođe? Ko su ovi ljudi, zašto nas dijele, pitam opet? Može li neko da mi odgovori?
Sram me je i stid. U XXI vijeku da jedna intelektualka može uputiti onakve riječi. Znači li to da je jedna nacija ili vjera superiornija ili ispravnija od svih drugih? Oćemo li se opet ko u zlo doba prebrojavati na naše i njihove? Oće li nas sjutra obilježiti žutom trakom jer su naši životi manje vrijedni nego njihovi?
Poražavajuće je shvatiti da danas 23. januara 2022. godine nekome smeta jedna Draginja, jedan Damir, jedan Ervin, jedan Fatmir i jedan Nik. I povrh svega da je to jedna dama, univerzitetski profesor, koju je ova zemlja objeručke prihvatila i nikad je ni za nacionalnu niti vjersku pripadnost nije pitala, niti joj na osnovu toga sudila, jer u našoj Crnoj Gori, onoj koju pamtim to nije bilo bitno. Da apsurd bude još veći, takav intelektualac je na čelu resora prosvjete, nauke, kulture i sporta. Čemu da se nadamo sjutra, kako đecu da obrazujemo, ako je ključna osoba zadužena za kreiranje politike obrazovanja i osposobljavanja mladih naraštaja ustvari ostrašćeni fašista. Mislio sam da je fašizam u ovom našem dobu nemoguć i da još postoji samo u literaturi, koja služi da nikad ne zaboravimo šta je iznjedrio i koliko je života uništio i nenadoknadivih gubitaka stvorio, ali teška srca priznajem da je danas prisutniji nego ikad.
Ja ljude ne volim da dijelim, ali kad moram, to je na dobre i na loše. Drugo me ne zanima. Noćas su nas vratili 30 i kusur godina unazad i jasno stavili do znanja da mi nismo njihov narod i da nas dijele po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Da njih ne zanimaju građani ove države, koji nisu iste nacionalne i vjerske pripadnosti kao kreator ovog govora mržnje. Sa tim govorom, na vječni počinak je otišla Vlada Crne Gore i svaka iluzija o ekpertizi i profesionalizmu onih koji su tvrdili da su našu državu oslobodili 30. avgusta 2020. Nek počiva u miru, a Bog nek im oprosti, možda stvarno nisu znali šta rade.
Jovan Rabrenović,
Član Predsjedništva LP