Intervju predsjednika Popovića "ARENI"
Šta je, po Vama, najbolja mjera uspjeha crnogorskog sporta u cjelini, kako u prošlosti tako i za budućnost?
-Sport je postao ključna poluga afirmacije Crne Gore,po sportskim uspjesima smo postali uvaženi i poštovani u svijetu i to država mora cijeniti.Podrazumijevalo se i ranije da su mladi iz Crne Gore nevjerovatno talentovani a to je naročitu potvrdu dobilo u proteklih nekoliko godina,od obnove državnosti naše države.Taj trend će se nastaviti i ubuduće i sport će biti i dalje najbolji naš brend,uz neophodni sluh koji država mora da pokaže.
Postoji li prava strategija i siguran put do nove olimpijske medalje?
-Siguran put u sportu nikada ne postoji a strah me da već kasnimo sa strategijom priprema i nastupa do OI u Rio de Ženairu 2016.g.Mnogo toga će se izdešavati u ovom olimpijskom ciklusu i očekujem bljeskove novih “zvijezda” na crnogorskom sportskom nebu.
Na početku novog olimpijskog ciklusa, kakav rezultat bi iz sadašnje perspective mogao okarakterisati uspješnim nastup crnogorskih sporista na OI u
-Prezadovoljni bi bili da se ponovi
Ocjenjujete li rad Uprave za sport u posljednjem olimpijskom ciklusu adekvatnim i koliko je bio bitan za postignute rezultate?
-Imali smo sjajne sportske rezultate u posljednjem olimpijskom ciklusu,samim tim je i Uprava za mlade i sport dobro radila.Uprava se ubuduće osim vrhunskog, mora više pozabaviti ostalim dijelovima sporta:kvalitetnim,masovnim,školskim,univerzitetskim,sportom osoba sa invaliditetom koji su kod nas prilično marginalizovani.Posebna pažnja mora biti posvećena mladima do 29 godina starosti,to je evropski standard i velika potreba.
Na koji način i u kojim segmentima bi radili na reorganizaciji Uprave za sport?
-Uprava za mlade i sport sada postaje samostalan državni organ,koji neće više biti u sklopu Ministarstva i očekujemo da to da novi kvalitet cjelokupnom njenom radu.
Ranije ste najavili inicijativu da Uprava za sport preraste u ministarstvo. Zbog čega je to bitno za razvoj sporta u Crnoj Gori?
-Crna Gora apsolutno zaslužuje da ponovo poslije 12 godina dobije poseban resor,Ministarstvo mladih i sporta,kao naša najuspješnija oblast i liberali će posebno na tome insistirati.Postali smo veliko sportsko čudo u kolektivnim sportovima,taj nivo treba održati i naša država mora u potpunosti stati iza sjajnog brenda kojim se ponosimo,ne samo deklarativno.
Kako ocjenjujete rad Crnogorskog olimpijskog komiteta?
-COK je izvanredno obavio svoj dio posla od kada smo primljeni u Međunarodni olimpijski komitet 2007.g. sa relativno skromnim sredstvima dobijenim od države.Veoma je važno da smo kao olimpijski komitet male države obezbjedili značajno mjesto u društvu nacionalnih komiteta Jugoistočne Evrope a to je već snaga koja se mora respektovati jer predstavlja blizu 200 miliona ljudi.
Da li je rad COK na pravi način koordinisan sa radom Uprave za sport?
-Ubuduće to mora biti svakodnevna koordinacija i strategija Uprave za mlade i sport kao državnog organa i COK-a kao krovne sportske organizacije,oni moraju biti pravi servisi sportistima,klubovima i Savezima.
Postoji li bojazan da će smanjen budžet za sport u ovoj godini uticati na razvoj crnogorskog sporta u bližoj i daljoj budućnosti?
-Potpuno shvatajući tešku socijalno ekonomsku situaciju,ne samo u našoj državi,strah me da će umnogome smanjeni sportski budžet limitirati rezultate naših sportista,naročito u pojedinačnim i bazičnim sportovima( atletika,gimnastika,plivanje) koji su inače sa izuzetkom atletike na niskom nivou a kolektivni sportovi će se ipak snaći,naučili su da gimnasticiraju.
Predložili ste osnivanje fondacije za sport. Na koji način bi ona funkcionisala, i kako bi se koordinisala sa radom Uprave za sport?
-U ovakvim uslovima,jedino rješenje je osnivanje Fondacije koja bi finansijski pomagala crnogorski sport a formirana bi bila od društveno odgovornih preduzeća i kompanija.Uloga države,odnosno Uprave za mlade i sport bi bila da i one društveno neodgovorne,kojih je veći broj a posluju sa popriličnim profitom, sa svojim mehanizmima natjera na društveno odgovorno ponašanje.
Na koji način treba organizovati i unaprijediti rad sa mladim sportistima u Crnoj Gori?
-Najbitnije je da dobro funkcioniše selekcija i veza između škola i sportskih organizacija,što se ne može reći da je sada slučaj,čast izuzecima.Imamo sistem rada sa mladima naslijeđen iz nekadašnjih državnih zajednica u kojima smo bili,ali se stalno mora unaprijeđivati.
Da li Nacionalni program razvoja sporta vidite kao realno ostvarim u narednom periodu?
-Nacionalni program sporta,iako je korektno urađen,se uglavnom ne primijenjuje,naročito u lokalnim upravama.Gotovo da ne postoji nit koja povezuje Državu i crnogorske Opštine i ta povezanost mora biti jedan od budućih prioriteta.
Da li ste zadovoljni naporima države od osamostaljenja da se poboljša infrastruktura sportskih borilišta?
-Prilično je urađeno na sportskoj infrastrukturi shodno veličini države ali su naročito zapostavljeni fudbalski stadioni,koji su manje-više u lošem stanju.Potreba je krenuti sa izgradnjom državnog fudbalskog stadiona,očekujući da će oči čitavog svijeta biti u narednom periodu uprte ka našoj državi,s obzirom na sjajne igre naše fudbalske reprezentacije,a ipak je fudbal nešto više, čak i od samog sporta.Takođe,mora se početi sa izgradnjom zatvorenih bazena u Podgorici,Bijelom Polju,Baru...kao i privođenjem namjeni olimpijskog bazena u Nikšiću.Sve ovo će ubuduće diktirati složenost socijalno-ekonomske situacije u Crnoj Gori.
Kolektivni sportovi, prije svega rukomet i vaterpolo, bili su perjanice crnogorskog sporta u prethodnom periodu. Treba li da budu u fokusu kada je planiranje razvoja sporta u pitanju?
-Uspjesima u kolektivnim sporovima se ponosimo,sjajni rezultati u ženskom i muškom rukometu i košarci,fudbalu i vaterpolu je pokazao svijetu neslućene mogućnosti malene Crne Gore.Slično očekujem u dogledno vrijeme od odbojke,koja takođe ima potencijal da se pridruži „društvu veličanstvenih“.To su bez sumnje naši prioriteni sportovi i uz nekoliko pojedinačnih,naročito u bazičnim i borilačkim sportovima,treba da čine okosnicu onoga što država posebno mora vrijednovati,sa akcentom na olimpijske sportove.
Kako ocjenjujete aktuelni trenutak u crnogorskom vaterpolu?
-Evidentno je da je vaterpolo u krizi,prevashodno finansijskoj.Najbolji igrači,većina najkvalitetnijih trenera nam igraju i rade u inostranstvu.Potpuno različita situacija u odnosu na proteklih nekoliko godina,kada su najbolji svjetski igrači igrali u našoj ligi,a u jednoj sezoni je bilo čak 29 stranih igrača,u četiri naša najbolja kluba.Iako naš reprezentativni vaterpolo i sada postiže sjajne rezultate zabrinjava činjenica da nemamo jasnu strategiju kako dalje.
Vaterpolo reprezentacija je nakon Olimpijskih igara doživjela, makar privremeno podmlađivanje. Izboren je plasman na finalni turnir Svjetske lige. Ima li upravo ovaj tim Ranka Perovića, u ovom sastavu, potencijal da se u narednom olimpijskom ciklusu bori za medalje na velikim takmičenjima?
-Moram priznati da je ova potpuno podmlađena reprezentacija nadmašila sva moja očekivanja i pokazala vaterpolo svijetu,eliminisavši iz Svjetske lige olimpijske šampione Hrvatsku,da će se na svim velikim takmičenjima do Ria 2016.g. boriti za medalju.Bit će tu uspona i padova,ali je potencijal nesumnjiv.
Kako ocjenjujete situaciju u tri najjača crnogorska vaterpolo kluba?
-Poodavno nisam uključen u rad naše vaterpolo organizacije osim kao gledalac i teško da mogu komentarisati što se događa.Znam da je veoma teška finansijska situacija u Primorcu,Jadranu,Budvi i Cattaru uslovila drastično smanjenje budžeta naših najboljih klubova i samim tim veliki pad kvaliteta.Ono što se nikako nije smjelo dogoditi je neigranje u evropskim kupovima i to će bez sumnje imati nesagledivo loše posledice po naš vaterpolo.Svi se moraju uključiti u povratak naših klubova na evropsku scenu u narednoj sezoni ali i imenovati krivci koji su to dozvolili.
Na koji način se efekti ekonomske krize, koja je žestoko potresla evropski klupski vaterpoko, mogu ublažiti kada su naši klubovi u pitanju?
-Krize dolaze i prolaze a mi moramo sačuvati sopstvenu vaterpolo supstancu čekajući bolja finansijska vremena.Sada je najvažnije da se ulažu sredstva u takmičenja mlađih kategorija,što se i radi kroz za nas veoma značajno regionalno takmičenje „olimpijskih nada“.
Jeste li zadovoljni radom sa mladim vaterpolistima i perspektivom crnogorskog vaterpola, prepoznajete li u njima nekog novog Andriju Popovića, Uskokovića, braću Janović...?
-Ohrabrujuće je da naši najbolji klubovi i sada dobro rade sa mlađim kategorijama i uvijek će iskočiti neki kasnije „pravi“ igrač.Loše je što naši mladi igrači gotovo da i nemaju velikih igrača u našim najboljim klubovima da im posluže kao uzori,jer je dobar dio njih u inostranstvu,većina naših vaterpolo stručnjaka takođe radi vani i sve se to negativno odražava na njihov razvoj.
Kao bivšem sportisti, da li vam teže pada borba u „političkoj areni“ od one na sportskom borilištu?
-Ima dosta sličnosti u sportskoj i političkoj borbi a najveća razlika je u tome što u sportu ipak ima daleko više viteškog.Kasno sam ušao,sticajem okolnosti u političke vode i teško je nadoknaditi neprolaženje kroz period “mlađih političkih kategorija“,zbog toga se ponekad osjećam kao „riba na suvom“.Smatram da je politika časna djelatnost,puno radim,držim se svojih principa i ubijeđen sam da to mora dati rezultate,uostalom kao i u sportu
Kao zlatni olimpijac sa Igara u Los Anđelesu 1984. godine, možete li uporediti pripreme tadašnjih i današnjih vaterpolista. Kome je bilo teže doći do uspjeha?
-Malo se toga promijenilo što se tiče priprema za velika takmičenja,i tada smo kao i sada, na završnim reprezentativnim pripremama koje su trajale oko 60 dana trenirali dnevno po 7-8 sati.Daleko je lakše do medalje na velikim takmičenjima bilo doći reprezentaciji svjetske sportske sile Jugoslavije nego sada malene Crne Gore a sa druge strane mnogo teže je bilo sportistima iz naše države ući u reprezentaciju takve sportske sile a o tome i govori podatak da sam bio jedini vaterpolo reprezentativac iz nekog crnogorskog kluba na Olimpijskim igrama 1984 u Los Anđelesu.Tako je bilo i u ostalim sportovima.
Klub crnogorskih olimpijaca postoji već skoro dvije godine. Šta je osnovni zadatak ove institucije?
-Klub crnogorskih olimpijaca je udruženje crnogorskih sportista-učesnika olimpijskih igara,osvajača medalja,trenera i sudija.Ciljevi Kuba su podržavanje,širenje,provođenje osnovnih principa olimpijske povelje Međunarodnog olimpijskog komiteta.Iako je Klub prije više od godinu dana na Izbornoj Generalnoj skupštini Svjetskog olimpijskog udruženja( WOA) održanoj u olimpijskom muzeju u Lozani primljen u punopravno članstvo udruženja koje zastupa oko 80 000 olimpijaca,najboljih svjetskih sportista,do sad nije bilo nikakve podrške države i nismo zauzeli mjesto koje nam objektivno pripada u sportskoj Crnoj Gori.
Od početka političkog angažmana, u fokusu Vašeg rada bio je sport i napredak crnogorskog sporta. Šta je glavni zadatak i značaj sporta u mladoj crnogorskoj državi?
-Naš sport je jedna od rijetkih državnih promocija na međunarodnom planu u kojem se istinski može prepoznati nesumnjiv kvalitet.Crna Gora,mjereno svim brojkama njene veličine i značaja na polju sportskih uspjeha višestuko prevazilazi sopstvenu realnu snagu.Naš vrhunski sport je jedan od rijetkih međunarodnih promotera koji je za građane/ke Crne Gore najznačajniji faktor nacionalnog identiteta.