Rabrenović: Ulica u Podgorici da nosi naziv po Antoniju Abramoviću

Odbor Liberalne partije Glavnog grada Podgorica danas je podnio prijedlog Savjetu za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova da jedna od neimenovanih ulica u Podogrici dobije ime blaženopočivšeg Mitropolita Crnogorske pravoslavna crkve Antonija Abramovića. Ulica bi nosila naziv: “ulica Mitropolita Antonija Abramovića”.

Blaženopočivši Mitropolit Antonije Abramović bio je prvi Mitropolit obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve. Mitropolit Antonije bio je istinski duhovnik i veliki čovjek. Njegova dobrota, hrišćanska etika, čovječnost, smisao za pravednost, mirotvorstvo, pregalaštvo za prava CPC, slobodu, dostojanstvo i čast Crne Gore i Crnogoraca i njegov mučenički život - trajna su prepreka zaboravu i više nego dovoljan razlog za Glavni grad makar i kroz naziv jedne ulice sačuva sjećanja na prvog Mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve. Kao vladika crnogorski ostavio je iza sebe djelo kojim svi Crnogorci mogu da se ponose. Djelo koje u istoriji CPC treba da bude upisano zlatnim slovima i koje se ne može i neće  nikad zaboraviti. Iako već u dubokoj starosti, arhimandrit Antonije odazvao se pozivu svog naroda, svojih Crnogoraca, i došao je u Crnu Goru da obnovi autokefalnu CPC. Na Lučindan 1993. godine, na dan crnogorskog svetitelja i utemeljivača moderne crnogorske države Svetog Petra Cetinjskog, arhimandrit Antonije je na Crnogorskom saboru na Cetinju, u organizaciji Odbora za obnovu autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, ispred dvorca kralja Nikole, narodnom voljom, izabran za duhovnog poglavara obnovljene CPC. Taj čin označio je nastavak rada CPC, koja je nasilno ukinuta dekretom Aleksandra Karađorđevića 30. avgusta 1920. godine.

Ukidanje CPC je izvršeno protivno volji naroda, svještenstva, vlasti crnogorske, Ustava Svetoga Sinoda i Ustava Knjaževine Crne Gore. To je bila prirodna posljedica nezapamćenoga ukidanja crnogorske države, nacije i svega crnogorskoga. Danas jedan vijek kasnije, na simboličan način davanjem imena ulici koja će nositi ime Blaženopočivšeg Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Antonija Abramovića odajemo priznanje  i počast  velikoj žrtvi ovoga čovjeka, svih Crnogoraca i Crnogorske pravoslavne crkve.

U prvom javnom nastupu, na cetinjskom Zboru, rekao je da se osjeća kao Crnogorac i svoj na svome. Tada je izgovorio i Hristove riječi: „Svojima dođoh i svoji me primiše“.

Na prijedlog da se poslije opštenarodnog  Zbora uđe u Manastir, Vladika Antonije je rekao: „Manite se ljudi, toga, to nije naš Manastir. Sveti Petar je sada u zarobljeništvu. Manastir nije u našim rukama, već u rukama Srpske pravoslavne crkve. Nadam se da ćemo ga osloboditi, doći će vrijeme kada će oni morati da nam predaju ključeve od hramova. To vrijeme ne može da se odredi, ali je sigurno da će jednog dana doći. Mi imamo vremena.“

Mitropolit Antonije Abramović bio je čovjek izuzetne harizme, istinski duhovnik kojeg su crnogorci poštovali i čija je kratka služba na čelu CPC-a bila protkana hrišćanskom ljubavlju prema svima pa i prema onima koji su mu neistinama nanosili najveće nepravde. No, pored svih nepravdi koje su mi učinjene, vladika Antonije  će i kao čovjek i kao duhovnik, koji je začeo obnovu Crnogorske pravoslavna crkve, ostati kao nesporni velikan novije crnogorske istorije.

Antonije Abramović je rođen u Orahovcu kod Kotora 16. jula 1919. godine, a umro je u Podgorici 18. novembra 1996. Sahranjen je na Cetinju.

Svjetovno ime bilo me je Ilija. Nakon kraćeg boravka u manastiru Praskvici (1935), odlazi u manastir Visoke Dečane (1937). Sveštenički čin je stekao 1941. godine, a potom je obavljao razne manastirske službe, da bi 1950. godine postao i dečanski iguman. Tokom narednih godina, obavljao je službe u raznim manastirima, a 1959. godine postavljen za igumana manastira Savine kod Herceg Novog. Godine 1961. bio je viđen kao jedan od mogućih kandidata za upražnjeno mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog.

Nakon boravka u Atini (1962), otišao je u Sjevernu Ameriku (1963). Stupio je u klir Ruske pravoslavne crkve u Kanadi i tri decenije kasnije imenovan za vikarnog episkopa za Kanadu. Bio je član Crnogorskog kulturnog društva iz Toronta. Prije odlaska u Crnu Goru susreo se sa članstvom CKD u Torontu i takođe u Torontu obavio prva kršćenja po pravilima Crnogorske pravoslavne crkve.

Mitropolit Antonije, koji je u službi božjoj proveo 60 godina, ostao je upamćen kao čovjek blagosti, primjer jevanđeoskog života, jaka ekumenska i vrlo popularna ličnost. Govorio je: „Vjera ne smije biti izvor mržnje”.

Zbog svega toga smatramo da u Glavnom gradu Crne Gore jedna ulica treba da nosi ime Antonija Abramovića.

Jovan Rabrenović, odbornik u Skupštini Glavnog grada Podgorica i Predśednik Odbora LPCG Glavnog grada-Podgorica