Otvorenim odbijanjem da se ograde od gnusnih uvreda koje su mi upućene kao kandidatu za odbornika liberala na Cetinju od strane njihovog kandidata, URA je po ko zna koji put pokazala svoje šovinisticko lice. Potvrdili su svoj jedini pravac, partijski interes ispred društvenog ispred časti, ispred Cetinja i Crne Gore.
Cetinjane i Cetinjanke nije potrebno podsjećati ko se već 30 godina otvoreno, hrabro i bez uzmaka bori protiv velikosrpskog nacionalizma i uporno i dosljedno raskrinkava svaki potez aktuelne poslušničke vlasti. Znaju građani i građanke Cetinja ko je dokazao da ne pati od samoljublja i sujete, niti je zainteresovan za samopromociju, već samo i jedino za iskreni patriotski aktivizam i interes društva.
Na RTCG ćete u svim terminima rezervisanim za politički marketing regularno naći prostora za: simfonijski orkestar, najnovije hitove, reklamne blokove i intervjue, kojima tu nije mjesto. Nije da se žalim, da se razumijemo. Orkestar, klasična muzika -je vrlo dobro antistres sredstvo. Ja sam pristalica prevazilaženja stresa bez hemije, bilo koje vrste. Nego, kako je prostor za oglašavanje stranaka pred lokalne izbore vrlo limitiran – postavlja se pitanje – je li bolje taj stres liječiti drugim stresom (jer klin se klinom izbija) – ili, ravnodušno negirati činjenicu da se vrlo sužen reklamni prostor sveo na, prije svega, greške u emitovanju – jer ne mogu se zanemariti kardinalno veliki propusti u produkcijskim momentima na nečemu što nosi predznak ,,javni servis” – zatim, neumitno svedeni termini na neprepoznatljivost – jednih od najvažnijih tema za budućnost Crne Gore a onda i limitiranost informacija koje su predstavnicima partija dozvoljene da budu iznešene u javnost, a da, pritom, te iste informacije na veoma brutalan način sankcionisane, čak onemogućene.
Građanima i građankama Bar, predśedniku Opštine Dušanu Račeviću, predśednici Skupštine Opštine Mileni Božović i odbornicima u svoje lično i u ime Liberalne partije Crne Gore čestitam 24. novembar Dan Opštine Bar.
Svjedoci smo da se u Crnoj Gori skoro svakodnevno dešavaju ekscesi koji su isključivo proizvod nacionalne, vjerske i etničke netrpeljivosti i da se u tim situacijama često ističu različiti oblici nacionalističkih ili neofašističkih simbola. O samim događajima i njihovim vinovnicima ne treba trošiti puno riječi jer je cjelokupnoj javnosti poznato iz kojih sfera društava potiču i kojim strukturama političkog djelovanja pripadaju. Ono što je za nas u Liberalnoj partiji zabrinjavajuće i što teško možemo prihvatiti je da u crnogorskoj vladajućoj eliti ne postoji minimum spremnosti da ovakvo ponašanje bude sankcionisano i prije svega spriječeno. Post factum djelovanje i retoričke ali ne i suštinske osude počinilaca a sve bez navođenja potencijalnih insipratora ili nalogodavaca je premalo i nedovoljno za stabilizaciju društva koje je teško pogođeno raznim vrstama podjela. O tome najslikovitije govori i posljednji slučaj napada na aktivistkinju za ljudska prava i prava žena u Pljevljima, Sabinu Talović, od strane lica koje je prepoznati i osvjedočeni pripadnik četničke, klerikalne, ideologije bliske ovoj vlasti. Umjesto snažne osude mi čujemo samo muk.