DEKLARACIJA O PERSPEKTIVAMA RAZVOJA CRNOGORSKE EKONOMIJE

Ekonomski razvoj svake zemlje osnova je pojedinačne ekonomske moći njenih stanovnika i stabilnosti svih segmenata društva. Ekonomije malih zemalja zahtijevaju promptnu reakciju na promjene u globalnoj ekonomiji. Stoga bi anticipativnost promjena u ekonomiji, za države poput Crne Gore, trebala biti prisutna, a reakcija pravovremena i ispravna.

Primjenjujući odredbe Lisabonskog strategije i strategija Evropa 2020. Liberalna partija je fokusirana na tri, međusobno povezana, ekonomska prioriteta koji bi trebali predstavljati magistralne pravce razvoja Crne Gore koja ce u skoroj budućnosti biti dio EU.

Prvi princip se zasniva na pametnom rastu i razvoju ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama (naučno – tehnološka istraživanja i razvoj, inovacije, obrazovanje i digitalno informatičko društvo), kao i paradigmatičnosti ekonomije znanja.

Održivi rast će biti drugi pravac djelovanja, jer on istovremeno podstiče konkurentnost i proizvodnju koja se efikasnije odnosi prema resursima, izgrađujući sistem totalnog kvaliteta roba i usluga koji ce Crnoj Gori, posebno turizmu i poljoprivredi, omogućiti postizanje trajne konkurentske prednosti.

Liberali su odlučni u borbi za podizanje nivoa kvaliteta životne sredine i upravljanje otpadom, prelazak na rast bez emisije ugljen-dioksida i na održivi zeleni rast kroz primjenu odgovarajućih sektorskih politika, inicijativa u oblasti zaštite životne sredine, zelenih javnih nabavki, ukidanja subvencija koje su štetne po životnu sredinu, vrijednovanja ekosistema dobara i usluga, uvođenja i/ili korišcenja sistema ekonomskog proračuna u životnoj sredini.

 Takode, potrebno je razvijati nacionalnu strategiju zelene ekonomije, upravljanja otpadom, reciklaže, politike smanjenja emisija ugljen-dioksida, a politika održivog razvoja mora biti u skladu sa zaključcima Konferencije Rio + 20.

U oblasti fiskalnih inovacija posebnu pažnju treba usmjeriti ka uvođenju veće stope oporezivanja ili novog poreza za potrošace  energije i zagađivace po osnovu povećane potrošnje energije ili povećanog zagađivanja. Prikupljenim sredstvima pomagali bi se projekti otvaranja novih radnih mjesta u preduzećima sa višim nivoom energetske efikasnosti, održivog razvoja, reciklaže, upravljanja ambalažnim otpadom itd.

Treći segment prioriteta predstavljen je kroz inkluzivni rast, jer on znači bolju participaciju na tržištu rada, borbu protiv siromaštva i socijalnu koheziju. Razvoj ljudskih resursa u Crnoj Gori, mora biti diversifikovan kroz determinante kao što su veličina radne snage, njen kvalitet, disciplinovanost i motivacija. Nedovoljan kvalitet radne snage je upravo ograničavajući faktor razvoja zemalja u razvoju, poput Crne Gore, te je, stoga, neophodno uložiti znatno više u podizanje kvaliteta i stručnih znanja naših visokoškolaca. Nadalje, prilagođavanjem radne snage i investiranjem u ljudske resurse bilo bi kreirano više kvalitetnijih poslova.

Pravilnom politikom spriječiti trend ekonomske migracije najkvalitetnijih ljudskih potencijala bez kojih je razvoj teško ostvariv. U tu svrhu potrebno je pokrenuti programe povratka naših iseljenika, uz svesrdnu pomoć države, za njihovim stručnim angažovanjem i primjenom stečenih iskustava.

Kroz povećanje regionalne konkurentnost i zapošljavanja doprinijeće se jačanju generalne konkurentnosti, atraktivnosti i države. Razvojni programi, bazirani na ovom postulatu, pomažu regionima da predvide i promovišu ekonomske promjene kroz inovacije i promociju ekonomije zasnovane na znanju, preduzetništvu, zaštiti životne sredine i poboljšanju njihove dostupnosti.

Zalagaćemo se za uspostavljanje “ekonomskog mosta” između śevernog, centralnog i južnog dijela Crne Gore, kojim bi se povezalo nerazvijeno śeverno područje države sa razvijenim centralnim i južnim regionom. Ovo ima za implikaciju razvoj komplementarnih kauzalnih ekonomskih aktivnosti koje ce se dopunjavati i stvarati potpunu strukturnu povezanost, srodnih sektora. Temeljne funkcije razvoja śevera ogledaju se kroz ulaganje kapitala u projektovanje sistemskog razvoja fabrika flaširane izvorske mineralne i natur vode, prerađivačkih pogona za preradu voća i povrća, drvne industrije do finalnog proizvoda, turizam koji obuhvata seoski i hotelski smještaj do nivoa pet zvjezdica.

Iz ove tri paradigme ekonomskog poslovanja proističu i sve ostale aktivnosti na putu pristupanja Crne Gore, u punopravno članstvo EU. Prihvatanjem paradigmatičnog znanja i iskustva razvijenih ekonomija izbjegava se postojeća stohastičnost crnogorske privrede, KAP, Elektroprivreda, Željezara, Rudnici boksita itd. i uvodi pouzdan kriterijum za pravovremeno praćenje tržišnih, kako globalnih tako i regionalnih Panevropskih ekonomskih, fluktuacija i adekvatno vremensko djelovanje.

Kontinuirano treba raditi na konceptu razvoja i potpisivanja Strateških partnerstava između Crne Gore i najmoćnijih globalnih ekonomija. “Strateško partnerstvo između država se određuje kao politički instrument čiji je cilj da olakša ekonomske odnose između uključenih strana“. Suština ovog dokumenta je da stvori politički preduslov za razvoj ekonomske i privredne saradnje. To znači da će Deklaracije o strateškom partnerstvu imati svoj puni smisao, samo, ako ohrabre nova ulaganja, u Crnu Goru odnosno omogući značajnije prisustvo crnogorskih kompanija na tržištu država potpisnica ove deklaracije.

Insistiraćemo na usvajanju koncepta brendiranja kao ključnog modela razvoja crnogorske privrede, poljoprivrede, turizma i svih ostalih ključnih komponenti za siguran, postepen, rast prihoda per capita za više od 5% godišnje. Usvojena Strategija brendiranja, odnosiće se na brendiranje specificnih oblika, odnosno, aspekata brendiranja na nacionalnom nivou, a implementira se na svim nivoima, kao što je to Strategijom brendiranja Crne Gore i predviđeno. Brendiranje se vrši prema taktikama i operativnim planovima na osnovu prijethodno izvršenog mjerenja vrijednosti potencijalnih brendova na nultom nivou kako bi se kasnijim kontrolnim brendiranjem dodatno korigovala eventualna odstupanja.

Iniciraćemo osnivanje Centra za inovacije i marketing kako bi se anticipacijom tendencija u ekonomiji pravovremeno djelovalo i umjesto pozicije “pratioca” trendova zauzela pozicija inovatora. U ovom dijelu posebno, značajno, mjesto imali bi naši iseljenici koji su angažovani u relevantnim naučno istraživackim kompanijama, u oblasti informatike (IT), mobilni internet, ekonomske informatike, tehnologije itd.

Stopu štednje, odgovarajucim stimulativnim mjerama, podići na nivo koji je u razvijenim zemljama, đe stopa štednje iznosi oko 20%. Sadašnja stopa štednje nije dovoljna za izgradnju potrebne infrastrukture bez koje nema pokretanja razvoja, pa zbog niskog nivoa akumulacije nedostatak domaće štednje pokušava se nadoknaditi zaduživanjem u inostranstvu po nerealnim kamatnim stopama. Naravno, štednja mora biti izbalansirana sa nivoom potrošnje, đe povećanja štednje ili potrošnje mora biti zasnovano na realnim kriterijumima i koji neće umanjiti i blokirati potrošnju na račun akumulacije, što bi dovelo do smanjenja tržišne aktivnosti i investicija. Ekonomski razvoj – Razvoj MSP i preduzetništva. Kvantitativni ciljevi u oblasi zapošljavanja i povećanja standarda su, realnu stopu nezaposlenosti ograničiti na manje od 10% , pri tom uvećati procenat zaposlenih žena i ulaganje u istraživanja i razvoj od 3% BDP.

Preispitati sve privatizacije, provjeriti nivo ispunjenosti i ostvarenosti privatizacionih ugovora sa posebnim naglaskom na ugovorene investicije novih vlasnika. U slučajevima de ugovori nijesu ispunjeni u prihvatljivoj mjeri pokrenuti postupak njihovog raskida i ponovnog preuzimanja vlasništva u preduzećima od strane države. Nove privatizacije vršiti po principu privatno javnog partnerstva do nivoa 60% privatnog vlasništva nasprema 40% državnog. Posebno podsticati mogućnosti dugoročnih davanja u zakup preduzeća i zemljišta.

Smanjenje državnog uticaja u preduzećima i mogućnosti intervenizma zbog čuvanja socijalnom mira i održavanje kontrole u finansijskim moćnim preduzećima.

Na kraju, poseban aspekt djelovanja treba usmjeriti na zaštitu autorskih i srodnih prava, kao i prava industrijske svojine. Pri čemu je neobično važno provoditi standare EU u ovoj oblasti.

 

mr Jovo Rabrenović

mr Jovan Rabrenović

 

Podgorica, septembar, 2013. godine