Rabrenović: Vlast u Podgorici izgubila većinu, varvarskom pričom o rušenju spomenika vojvodi Mirku skreću pažnju sa toga

Podgorički liberali su ponosno inicirali, ne tako davno, povratak spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću i crnogorskim junacima učesnicima oslobodilačkih ratova u centar Podgorice. Time smo željeli djelimično ispraviti štetu koju su, ostrašćeni asimilatorskom politikom, pojedini retrogradni subjekti crnogorskog društva u kontinuitetu nastojali nanijeti Crnoj Gori. Čvrsti u uvjerenju da je to bilo jedino ispravo rješenje i danas bi ponovo uradili isto i sigurni smo da bi svi stanovnici Glavnog grada, kao i tada, bili saglasni sa tim.

U danima kada je politička situacija u Glavnom gradu i Crnoj Gori užarena i kada je evidentno da lokalna uprava Glavnog grada Podgorica više nema većinu koju je nekada imala, kada protiv Izvještaja o radu gradonačelnice glasaju njene dojučerašnje partijske kolege i koleginice, a predstavnici drugih partija iz postojeće vlasti najavljaju preispitivanje svoje dalje podrške gradskoj upravi u prvi plan dolazi apsurdnost odlaganja odluke o izborima kao jedinom ispravnom rješenju krize.

Upravo u tim trenucima po starom dobrom udbaškom običaju kao odgovor na postojeću krizu, plasiraju se ideje koje služe za podjele i svađu među građanima Podgorice i Crne Gore. Očekivali smo više kreativnosti u prebacivanju fokusa sa neminovnih lokalnih izbora, sad prilično razočarani pitamo je li ovo najbolje što možete? Udba koristi uvijek isti metod kako 80-ih i 90 -ih godina prošlog vijeka tako i 2000-tih godina ovoga vijeka, samo što su ranije za promovisanje takvih nacionalnih šovinističkih ideja služili naizgled makar formalno ugledni građani oličeni u liku akademika ili profesora fakulteta a danas Udba u nedostatku pravog kadra koristi takozvane trećepozivce i opskurne grupe preko kojih hoće da prebaci priču sa tema od životnog značaja na one koje imaju za cilj da zavade brata sa bratom, komšiju s komšijom, sina sa ocem, a majka sa sinom i da Podgorica postane političko stratište nacionalne, vjerske i komšijske netrpeljivosti.

Nije valjda da je za dobijanje IBARA neophodno da se ruše spomenici u Podgorici? Ako je to jedan od zahtjeva onda javnost treba da bude sa time upoznata pa da svi izađemo sa macama i polupamo sve što su nam generacije prije nas ostavile u nasljedstvo. Dobro se autori ovih inicijativa nijesu śetili da u čuvenim Sky komunikacijama umetnu vojvodu Mirka sa nekoliko hiljada Crnogoraca i da ih denunciraju tužilaštvu.

U istoriji spomenike su rušili samo osvajači, varvari, nacisti i okupatori iz 1918. godine prošloga vijeka, ali se iskreno nadamo da ovi današnji izvršioci udbaških zadataka ne pripadaju nijednoj od navedenih grupa, iako je očigledno da čine a da ne znaju što čine. Nesumljiv je značaj koji je vojvoda Mirko Petrović, inače otac kralja Nikole, imao u izgradnji moderne Crne Gore. Veliki junak pobjednik bitke na Grahovcu od kralja Nikole dobija 8. novembra 1886. godine spomenik u centru Podgorice, po njemu kasnije prozvane Mirkova varoš, koji 1919. godine biva porušen. Spomenik je podignut u čast njemu i crnogorskim junacima učesnicima oslobodilačkih ratova, 1853, 1858, 1876-1878 godine. Srušiti i u djelovima razbacati spomenik jedne od najznačajnijih istorijskih i političkih ličnosti Crne Gore i slavnih junaka oslobodilačkih ratova je čin koji ne može imati opravdanje ali koji je, na žalost, bio jedan od prvih poslova koje su oni koji su izdali Crnu Goru i dinastiju Petrović uradili. Neuspio pokušaj zatiranja Crne Gore služi kao primjer koliko daleko se može otići u nastojanju da se ponizi i pokuša uništiti svoja država i njena istorija.

Evidentno je da u Podgorici i državi Crnoj Gori slijede skorije političke promjene i pitanje vanrednih izbora nije više pitanje godine već samo mjeseca i dana. A obraćanje za pouku završavamo riječima najvećeg Kuča velikog vojvode Marka Miljanova u Beogradu kada je pred vojvodom Markom jedan đak iz Crne Gore negativno govorio o knjazu i o Crnoj Gori. Na to mu je vojvoda rekao: “Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”

 

Jovan Rabrenović,Predśednik Odbora Glavnog grada Podgorica Liberalne partije Crne Gore